...::: AMNEZIJA 64 :::...
05.04.2006., srijeda
"To wonder is to begin to understand" Aristotel
Pitam se... Da sunce jednog jutra samo ugasne Bi li svijet stao iznenađen da se upita zašto je odjednom tako mračno ili bi samo automatski upalili uličnu rasvjetu Pitam se... Da jednog dana svi zaborave govoriti Bi li ljudi stali u šoku bez mogućnosti da nekom kažu svoje misli ili bi samo nastavili tipkati po računalu Pitam se... Da jedne večeri shvatimo da ne možemo više nikad spavati Bi li čovjek stao sa žaljenjem što nikada više neće moći uteći u snove ili bi to shvatili kao više iskoristivog vremena Pitam se... Da me jednom samo više ne bude Bi li itko stao bar na tren ... ili ne bi ni primjetili |
30.03.2006., četvrtak
"Have I gained a loss, or merely lost again?"
|
Sjedila sam nekad davno u bašći pustoj, napuštenoj na ljuljačci staroj, zaboravljenoj Pod drvetom se ljuljah deblo mu bijaše izdubljeno, izrezano u lik žene nježne, lijepe Na licu joj se nazirala tuga duboka, bezvremenska što nagriza srce slomljeno, osamljeno Plakala je smolom borovom, jantarnom svoju bol tupu, neizlječivu U očima joj ugasli plam nedodirljiv, neobnovljiv zuri prazo, besciljno Pune usne oblikuju ime nedostupno, izgubljeno u bezvučni vrisak bolan, uzaludan Sjedila sam nekad davno pred likom tužnim, ostavljenim sa mislima svojim, prestravljenim |
26.03.2006., nedjelja
žao mi je no ovaj put ništa poetski, lirski ili epski, zpr ništa od nekog značaja osim mojih misli
 ...eto vratila sam se nakon nekog vremena jer sam bila na putu i to u Americi točnije Florida, Orlando, Walt Disney World Resort...kako sam se tamo našla: čistom božjom providnošću, čitaj pre dragi mi roditelji odlučili da bi ovogodišnje tradicionalno obiteljsko putovanje mogli umjesto od nekih egzotičnih mjesta koja smo mi djeca predlagali mogli provesti na Floridi. i tako smo se svi spakirali (ne, nema nas 15 al imali smo prtljage ko da ima) i uputili u zračnu luku (čita se: ajrodrom), pa na avion do Frankfurta (ne vjerujem da se tako pise al ko ga šiša), pa na avion do Washingtona (gdje su nam nestala 2 kofera među kojima i moj), pa na avion do Orlanda (gdje su se nekim čudom uz ostale pojavila i 2 nestala kofera), pa autom u hotel, pa drito u krevet... sati sna u posljednjih 24h: <0h što sam tamo radila: s obzirom na činjenicu da smo se nalazili u Disney-evom hotelu prvo kuda smo se uputili bio je DisneyLand, no problem je u tome što se on sastoji od 4 luna-parka i 3 vodena parka, a da se obiđe samo jedan potreban je jedan dan (see my problem  ) Pa smo krenuli redom: Magic Kingdom (sve najpoznatije Disney bajke), Epcot (futurizam + World Showcase što je zpr predstavljanje zemalja svijeta. eto tolko pate za europskom kulturom da su napravili tipa Eifelov toranj, kineski hram i sl.), MGM studios (vožnje, vlakovi smrti i td, ali sve u znaku nekih od najpoznatijih filmova MGM studia: Indiana Jones, Star Wars, Narnia, Twilight Zone..) i Tayphoon Lagoon (vodeni park sa ogromnom lagunom s umjetnim valovima, posebnim bazenima sa raznim toboganima i sličnim čudima, te malim umjetnim morem s koraljnim grebenom, tropskim ribama i morskim psima u kojem naravno možete plivati s njima). ostale smo odlučili preskočiti kako bi stigli otići i u Universal studios sa svim vožnjama baziranim na, pogađate, njihovim najpoznatijim filmovima: Shrek (4-D kino s novim nastavkom popularnog crtića), Revenge of the Mummy (horror vožnja s urnebesnim roller coasterom možete li vi preživjeti prokletstvo mumije???), Hulk (ogromni rollercoaster), Dueling dragons (isto ko i za Hulka samo imate 2 opcije: vatreni i ledeni zmaj), Spiderman (vožnja + 3D projekcije zbog kojih imate osjecaj da ne zman npr PADATE S VRHA ZGRADE), Jurassic Park (sjediš u brodiću u vodi a svako malo te napadne neko od "divnih" stvorenja pa se brod zaljulja a tebe polije voda), simulacija uragana (prema filmu TWISTER) i potresa...uh uh ne mogu više ni pisati o tome... više o tome pogledajte ovdje: Universal studios i Disney land izlasci: nema kluba u koji možete ući ispod 21 tako da vam malo toga mogu reći, što se tiče kafića: Hard Rock, Hollywood Planet, NBA Stars... SHOPPING: jednom riječju: MRAAAAAAAK!!! svi najbolji svijetski dućani, a i oni za koje niste čuli i to sve u ogromnim dimenzijama (2 puta smo se vraćali u isti shopping moll jer ga nismo uspjeli cijelog proć). mali savjet: obavezno otiđite u outlet moll zato što su tamo stvari duplo jeftinije a nama jednako dobre. ja sam npr. kupila hrpu ljetne robe, a za tu istu svotu bi ovdje mogla kupiti duplo manje stvari ( i to govorim o istim markama). istina je da sam potrošila dosta i previše ali sam sad bar mirna neko vrijeme, a i sigurna da drugi neće imati takve stvari ( recite da sam površna ali nema mi gore stvari kad vidim da čitav grad hoda u istim tenisicama) Hrana: sa svakog ugla vrišti Fast food, što je dobro prvih možda par dana ali nakon nekog vremena počinjete žuditi za nečim domačim... brrr... hot dog, hamburger i pizza mi na nos izlaze... al ipak ima jedna stvar u koju sam se zaljubila CINNAMON ROLLS.... mmmm savrseno evo tu vam je recept pa provjerite sami : Cinnaamon rolls ipak trenutno mislim da ću par dana jesti samo juhe, sarmu i razne pašte... opće: ono što mogu reći kao moj generalni dojam o Americi je da stvarno nikad tamo ne bih htjela živjeti. to je zemlja bez kulture i bez bilo kakvog kulturnog sadržaja, tako da imam osjećaj da mi je IQ opasno pao od toga koliko sam dugo bila tamo... to jednostavno nije za mene... ljudi su izuzetno ljubazni ali nakon nekog vremena shvatite koliko je to zapravo umjetno, a i ima mnogo ljudi koji jednostavno ne znaju raditi svoj posao (ne govorim to zato sto npr ne volim stajati u redu i čekati nego je objektivno stvarno tako). najgore je to što tamo vi niste čovjek nego ništa više nego broj svoje kreditne kartice. Dolar caruje i to je jedino bitno  Zaključak: DON'T WANNA BE AN AMERICAN IDIOT P.S. jako mi je žao ako sam bilo koga uvrijedila ovime, to mi nije bila namjera, ovo je samo osobno mišljenje Amnezije64 koje ste naravno pozvani da komentirate |
16.03.2006., četvrtak
dušu mi slomili, od tijela odvojili, jer nisu znali kako da ju ukrote...
|
miris ustajalog parfema i ručak.. grubi prsti i ispucala usta čudan odsjaj u ogledalu proliveni lak za nokte boje rubina tubice neidentificiranog sadržaja u lavabou opori miris ustajalog starog parfema puderast vlaga u ustajalim plahtama lokva vode na mahagonijevom parketu i dim iz žara loše ugašene cigarete otisci prstiju na prozoru perje iz jastuka pukotina u hrapavom oker zidu krhotine stakla na tepihu i crvena mrlja crvenog vina dvije čaše razbacani stolci razbijena slika fotografija nekih drugih dana u kaosu stalna točka mirno tijelo usred nereda spokojno bez suze zamučena dva oka u mrak gledaju bez boli ne diše bez straha i nije više.... |
08.03.2006., srijeda
Ovo nema veze s tobom...
|
Ovo pismo pišem sebi za dušu, a ne tebi I, iskreno, nije mi bitno hoćeš li ga poderati Baciti, čitati, plakati nad njim ili zaboraviti Nije mi bitno... Pišem ga zato što moram reći što mi je na srcu Jer nastavila sam dalje sa životom znaš? Neću lagati Volim te još uvijek možda i više no prije Možda zato što te nema A možda jer te za pravo nikada nije ni bilo Nikada za pravo nisi bio moj, jel da? Ne, neću lagati Teško mi je kad se sjetim I da, plačem ponekad Pa šta onda Svi ponekad plaču I ti isto, bar mislim Nikad te nisam vidjela kako plačeš Možda zato što ti nikad nisam dala razloga za suze? U redu, i možda me boli što si onako otišao Bez pozdrava, bez riječi Ali to ne znaći ništa Čak ni tvoji prijatelji ne mogu vjerovati Da si otišao samo tako Bez ičega Bez ikakvo znaka il upozorenja Kao da si se jednog jutra probudio i odlučio Samo tako iz čiste dosade Kupiti kartu za prvi vlak I otići Jednostavno otići... Pa što onda Nije kao da me to nešto uzdrmalo Ili, bože sačuvaj, povrijedilo Samo... Samo sam ostala šokirana to je sve Da... A uostalom i onako se bližio kraj Da nisi ti ja bih sve prekinula Vrlo brzo Možda ćak taj isti dan Da... Bi... Ne, ne volim te više Lagala sam na početku... Davno sam te preboljela Ne da se imalo šta preboljevati Jer mi smo od početka govorili Kako se naš odnos neće temeljiti na emocijama Jel da? Ja sam u redu Samo sam to htjela da znaš A zašto i ne bih bila Nadam se da je i tebi dobro Tamo negdje Gdje jesi S kim jesi Jer meni je Da... Je... Ne, definitivno te više ne volim Ma za pravo nikad ni nisam A u ostalom, čak i da jesam, Ti to nikad ne ćeš saznati Jer ja neću poslati ovo pismo Ovo je bilo samo, onako, meni za dušu Ne tebi... |
14.02.2006., utorak
suze samo suza radi...
Danas plačem. Ne znam točno zašto ni kako je počelo, ali plačem iz sveg srca i iz dubine duše. Plačem onako kako nisam vjerojatno nikad plakala, duboko i patnički. Svaka suza crta krivudavu liniju na mome licu, od oka, uz nos, zastane na jagodici, sklizne niz obraz, ponovno se zaustavi na bradi kako bi se slila niz vrat ili pala u bezdan. Ponekad koja slučajno zaluta na usnice i ja osjetim sol na jeziku. Jecam tiho već satima, a ponekad mi se izmakne i pokoji dugi tužni uzdah ili nekontrolirani uzvik tuge. Na krevetu do mene, poput našešurenih labudova na dalekom tamnom jezeru moje plahte, leži hrpica otužnih maramica natopljenih nekom od suza, koje sam uspjela uhvatiti prije nego su mi u bujici natopile jastuk. Obgrlila sam rukama noge i poput neke otužne lopte se skutrila u kut kreveta. Drhtim, jecam... Nije to onaj histerični plač, niti onaj naricajući. Ja samo plačem, onako potiho, kako nitko nikada ne bi saznao. I ako tko uđe u sobu, pravit ću se da spavam i ništa mi neće moći reći. Neće me moći sažalno pogledati i pitati što mi je. Neće se kasnije moći došaptavati s nekim drugim kako bi me možda trebalo poslati negdje na promatranje, jer ova moja vječna tuga prevršava mjeru. Ništa mi neće moći, ništa... U svojoj maloj utvrdi od jastuka i maramica s opkopom od slanih suza, ja sam zauvijek nedodirljiva... |
09.02.2006., četvrtak
Prođu dani, prođu godine...
Srela sam nedavno prijatelja iz djetinjstva. Zagrlili smo se kako i priliči starim znancima, pa me pozvao na kavu da se ispričamo i nadoknadimo propušteno. Nedugo nakon što smo sjeli, razgovor je zapeo. U početku smo se prisječali starih zajedničkih prijatelja (o kojima, istini za volju, nismo čuli ništa već dugi niz godina), ali to smo brzo iscrpili. Sjedili smo tako, u tišini, pijuckali kavu i ja nisam mogla da ne poželim da ovo što prije ne završi. Smišljala sam dobru izliku da odem, kad... „Što nam se dogodilo?“ upita tiho, kao da se boji svojih vlastitih riječi „Bili smo nekada najbolji prijatelji i više... A sada? Sada ne možemo ni razgovarati uz kavu...“ Ostala sam bez riječi, posramljena, jer sam znala da je u pravu. Što nam se dogodilo? Što se uopće dogodilo? Htjela ja to priznati ili ne, s vremenom sam zaboravila neke ljude. Obećanja poput „Čut ćemo se“, „Dogovorit ćemo se za kavu“... Prazne fraze koje kažeš kada ti se zbogom čini pre grubo. I dalje smo šutjeli, ja zadubljena u talog od kave na dnu šalice, a on u upaljač koji je nesvjesno vrtio po rukama. Ovoga puta, tišina je imala potpuno novo značenje. Pogledali smo se, ustali i u isto vrijeme posegnuli za računom. „U redu je, ja ću“ rekla sam. „Ne, ne, inzistiram. Ja ću. Ti ćeš drugi put.“ Pogledali smo se i od srca nasmijali. Drugi put... Na kraju smo platili po pola, kako i treba. Na izlasku iz kafića, zagrlili smo se i pozdravili, bez praznih fraza i pretvaranja, bez lažnih obećanja, bez fingirane želje za ponovnim susretom. Znali smo... Tužno koliko zvučalo, odrastanje je samo proces zamjenivanja starih navika novim. Žao mi je, prijatelju, odrasli smo... |
04.02.2006., subota
I'm back, back to stay...
|
znam da me nije dugo bilo... za pravo mislila sam da vise neću uopće pisati (barem ne na ovaj blog), ali eto... you can't teach old dog new tricks :) prošla me depresija, vratila sam se i sad samo preostaje da se iskupim za to što me nije bilo... pa evo nesto neobično... ********** J. t. R. Like a real gentelman he kisses your hand takes you to his place you ask for a name He says that it's Jack so you lay on the bed as he closes the curtains you don't know you're dead When he turned around his eyes burned in flame than you remembered where you have heard that name Before you could think he took out a knife before you could scream he took away your life The knife cut your flesh leaving a bloody trail you tried to escape but he made sure you'd fail You took your last breath forever closed your eyes he looked you not sad but more like surprised "She didn't last long" he said as you blead he stabed you again makeing sure you were dead He left some money there was no reason for him to stay they called him the Ripper but he always did pay... |
28.11.2005., ponedjeljak
|
gledaj me kako dolazim slušaj me kad ti govorim ljubi me kad god zaželim čuvaj me kada prolazim dotakni me kud god poželim prati me kad se promijenim traži me kad se umirim voli me i kad odlazim sanjaj me samo sanjaj me sanjaj me kako vraćam se… |
23.11.2005., srijeda
Ovo sam napisala prije nekog vremena za jednu frendicu i poslala joj to... čini mi se da joj je ponovno potrebno
She tells me she wants to die She tells me she's not afraid She tells me it's gonna be easy watching her young life fade She tells me there's no other solution She tells ME not to fear She tells ME it will be OK who are you trying to convince here? She tells me she's disappointed In life, love and friends She tells me she can't take it and this is how it all ends She tells me how she's gonna do it She tells me how many she's gonna take She tries to look calm but her eyes shout «MISTAKE» She tells me goodbye and blows me a kiss She tells me it could get messy and that I shouldn't be around to see this I just tell her one thing One thing before I leave «You are just another coward I'm sorry for anything else I used to believe» I close her door And I here her cry I feel relived Cause I know this is not the day she's gonna die P.S. molim te prestani, jer cu i ja poludit skupa s tobom... tolko kolko sam plakala za tebe nisam plakala ni za bivsim deckom... a ti znas kolko je to onda... |
